Kao u hrvatskoj zbilji

Ovogodišnje 36. zagrebačko Histronsko ljeto na Opatovini nije započelo uobičajeno 9. ili 10. srpnja praizvedbom ili novom premijerom, nego 7. srpnja već igranom predstavom Evropa za nas ima štrik – skrojenom po tekstovima Miroslava Krleže u režiji i izvedbi Zlatka Viteza, umjetničkog ravnatelja Glumačke družine Histrion – a premijerno izvedenom na Gumbekovim danima 14. svibnja ove godine. Ta neuobičajenost posljedica je Krležina rođendana, rekao je Vitez u najavi Histrionskog ljeta.

No bez obzira na Krležin društvenopolitički angažman – što je primaran i dominantan motiv Vitezove predstave, koja itekako ukazuje na trajni hrvatski identitetski kukavičluk i sluganstvo – Škrabeov prikaz sveopće hrvatske društvene i političke stvarnosti u komediji Stoka sitnog zuba, praizvedenoj 10. srpnja na ljetnoj histrionskoj pozornici na Opatovini u režiji Zorana Mužića, nadilazi “ostarjeli” krležijanski angažman te nudi suvremeni odgovor, zorno pokazuje suvremeno hrvatsko služenje vladanju. S tim da Škrabeov angažman nije potaknut ideologijskom borbom, nego je posljedica megalomanskih političkih ambicija i vlastodržačkih manipulacija, kojih je žrtva današnji hrvatski čovjek.

Po osjećanju zbilje, osobito njezinih anomalija, Škrabe je uvelike usporediv s velikim Držićem. Izniman komediografski nerv, istančan osjećaj za jezične finese, dijalog i ritam rečenice, osobit smisao za komični sadržaj, detalj i zaplet dramske radnje, kao i izvanredan “njuh” za mentalitetske osobitosti protagonista, krase Škrabeovu pučku komediju Stoka sitnog zuba, koja na mikro- i makroplanu uvelike oslikava i rastvara hrvatsku suvremenost.

U Horvatovcu, malom mjestu nadomak metropole, na vlasti je velika koalicija  / Snimila Ines Novković

Ukratko, u Horvatovcu, malom mjestu nadomak metropole, na vlasti je velika koalicija; zajedno su stranka i partija, crni, crveni i liberali. Njezini akteri, premda različita političkog predznaka, podrijetla i obrazovanja, međusobno se mrze i podnose jer ih ujedinjuju megalomanija, pohlepa, korupcija, pljačka i manipulacija... Između sebe razdijelili su funkcije i rade što hoće dok se jednoga dana ne pojavi treća opcija, predvođena ravnateljem mjesne osnovne škole, također postavljenim od postojeće vlasti, koji putem mreža počne objavljivati na koji način sve funkcionira. Što ih sve jednako uznemiri. A kako su pred vratima novi izbori, gradonačelnik u pomoć pozove znanca kojega je upoznao na utjecajnom političkom druženju u Slavonskoj ulici i u svoj mobitel veza i prijateljstava upisao pod imenom Uskok, a koji mu je rekao da ga pozove ako mu treba kakva pomoć... Ta “pomoć” skončat će ne na gogoljevski nego hrvatski način – medijskom bukom i simboličnim, smiješnim kaznama.

Riječ je o satiričnoj komediji mentaliteta i jasnih aluzija kojom Škrabe gledateljima nudi galeriju intrigantnih likova u kojoj, kako sam u afiši predstave piše, „defiliraju vlastodršci i oporbenjaci, pripadnice i pripadnici svih mogućih smjerova šarolike hrvatske političke scene, lokalni osobenjaci i boemi, starosjedioci i dotepenci, europski komesari i nositelji plinskih boca, ljepotice i zvijeri...“

Njihovo ponašanje ni jednog trenutka publiku ne ostavlja ravnodušnom jer je komediograf u njihove sudbine upisao prepoznatljiv realitet, komične i groteskne situacije, što se nude kao razbibriga, satirični ubod ili ironija.

Čas je to parodiranje hrvatskih vlastodržačkih oblika vlasti i kaotične stvarnosti “obogaćene” svakidašnjim egzistencijalnim problemima – korupcijom, prijevarama, pronevjerama, nepotizmom, medijskim prepucavanjima, netrpeljivostima i govorom mržnje, spletkama i lažima, aferama svih mogućih razmjera, oblika i odjeka... – čas je propitivanje odnosa s Europom, ironiziranje njezinih izaslanika i njihovih “utjecajnih” hobi-poslova... Dakle svega onoga zbog čega publika Škrabeov jetki humor prepoznaje kao lijek protiv pustošenja društva.

Vještinom vrhunskog majstora Škrabe se, kao i svaki put do sada, pokazuje kao sjajan dijagnostičar i analitičar sveukupne društvene zbunjenosti iz koje crpi itekako uočljive anomalije i pretače ih u društvenu satiru koja malo koga ostavlja ravnodušnim. Koja je istodobno bolno točna i smiješna, istinita i apsurdna, jer je oštar rez u kadaver hrvatskog društva, koji smrdi na sve četiri strane svijeta, ali se malo tko usudi to dokazati jer „institucije rade svoj posao“ koji nikako da dokrajče i počinitelje smjeste na pravo mjesto – u zatvor.

Sve u svemu, Stoka sitnog zuba funkcionira kao kazalište u kazalištu. Sadržajno i dramaturški premrežena je neobičnim zapletima i raspletima, pohlepom i lažnim strastima, ljubavnim spletkama i kriminalnim radnjama, likovima gradskog i seoskog mentaliteta, bogata folklorom i tučnjavama, zamjenama identiteta i šokantnim obratima. Dakle, svime što je slika i odraz, lice i naličje hrvatske kaotične, nikada dovršene društvene tranzicije.

Razumjevši smisao komedije, redatelj Mužić točno je akceptirao, prepoznao i rastvorio te glumački naglasio njezine poruke. Naročito je dojmljiv završetak predstave kojim nudi prave adrese i logična rješenja za ozdravljenje bolesnog društva. Pritom ne zaboravlja ismijati postojeća rješenja. U tome je imao kreativnu pomoć cjelokupnog ansambla – kostimirala ga je Elvira Ulip – u kojem su dojmljivo glumili: Sanja Marin, Vanda Winter, Lara Nekić, Tomislav Martić, Borna Galinović, Ognjen Milovanović, odlični Zlatko Ožbolt i Davor Svedružić te briljantni Damir Lončar.